Ovo dolje su slični ili još gori slučajevi iz istog ili susjednih okruga ali niko od njih nije dobio više od jedne i pol godine zatvora.

Port St. Lucie, Fl
Michael A. Brown  optužen za raskalašeno i pohotno zlostavljanje 13-godišnje djevojčice, još je bio optužen i za veliku krađu i posjedovanje droga – dobio je 14 mjeseci koje je već izdržao u istražnom pritvoru i 4 godine uvjetne slobode.

«Raskalašeno i pohotno zlostavljanje»  ( lewd and lascivious battery ) ( spolni odnos s djevojkama od 14 do 16.godina starosti)

West Palm beach
Brian J. Taylor (učitelj)
Imao 2 godine spolni odnos sa 16-godišnjom studenticom.
Slučaj je odbijen.

Martin County, Fl
Judge Larry Schack
Ari Ravon Stanberry je bio optužen za raskalašeno i pohotno zlostavljanje nad 14godišnjakinjom  i još 3 prethodna prijestupa dobio je  2 godine sudjelovanja u zajednici za kontrolu seksualnih zlostavljača i 4 godine uvjetne slobode. Ni jedan dan ztvora.

Za manje djelo sudac Larry Schack dao je Stevenu 16 godina zatvora. Može li nam netko to objasniti, a pogotovo njegovom 4-godišnjem sinu Trentu.

Jeli to bilo djelo diskriminacije jer je Steven sin hrvatskog emigranta ?
Država naziva svoje nasilje zakonom, ali individualno zločinom.

Tiffany je bila žrtva sistema od najranije dobi dok je bila između razdvojenih roditeljskih domova majka živeći u gradiću Stuartu i ocem ili bakom u Panama Cityju. Zbog tih okolnosti neredovito je pohađala školu. Država Florida dopustila joj je da padne kroz pukotine, što nije toliko nevjerojatno kad se uzme u obzir da je drzava Florida jednostavno gubila djecu u svojem usvojiteljskom sustavu.
Kako nije pohađala školu, ni sa čime osim vremenom u svojim rukama, samo je bilo pitanje vremena kad će se nešto dogoditi.  

Kao što je svjedočila na sudu, bila je seksualno aktivna od ranih tinejdžerskih godina sa starijim partnerima (iznad 21) Gdje su bili njezini roditelji za vrijeme svega toga? Gdje je bio školski sustav? I, napokon, gdje su bile službe za zaštitu djece jednako kao i maloljetnički pravni sustav? Zašto se nitko nije držao odgovornim za ovo dijete? Zašto njezini roditelji nisu bili privedeni pod optužbom zanemarivanja?
Kad joj je bilo 16 i pol rodila je dječaka – Trenta. Nitko nije mario, osim čovjeka koji ju je poznavao,  čovjek koji je shvatio da su bile učinjene pogreške i prihvatio odgovornost još od rane trudnoće. Odvodio bi Tiffany liječniku na preglede, bio je u bolnici za vrijeme poroda, prerezao je pupčanu vrpcu. Stavio je svoje ime na potvrdu o rođenju, bez ikakvih dokaza da je otac. Pomagao je i brinuo za dječaka četiri mjeseca, u tom je vremenu Trent bio ozlijeđen i odveden u bolnicu. Liječnici su otkrili da Trent ima kontuziju, ali nije bio u opasnosti. Nisu znali kako se ozljeda dogodila, stoga su prijavili incident državnim tijelima. Započela je istraga i neki od onih koji su imali odgovornost za Trenta trebali su pristupiti testu detekcije laži, a to su bili Trentovi majka, otac i baka s očeve strane.
Majčini roditelji nisu bili primorani pristupiti poligrafskom testu što je prilično neobično s obzirom da je djete večinom bilo kod njih i bilo je prilično očito da će se oni testirati. Zakon im je ponovno dopustio da se provuku kroz pukotine, a prava je ironija jer su baš oni poznati susjedima i većinom svima u njihovoj bližoj okolini  kao pušači marihuane.
Istraga nije pokazala nikakve rezultate, zato se istraživanje usmjerilo prema majci i navodnom ocu.
S pretpostavkom da je on biološki otac i da je on imao odnos s maloljetnicom, Steven je bio optužen i uhićen.
Steve, tada 23-godišnjak koji radi puno radno vrijeme, pohađa koledž navečer i započinje vlastiti biznis, uhićen je zbog optužbe općenja s maloljetnicom. ( lewd and lascivious battery ) «Raskalašeno i pohotno zlostavljanje»  (spolni odnos s djevojkama od 14 do 16.godina starosti ) Državni odvjetnik ponudio je Stevenu nagodbu, ako prizna krivicu za optužbu i prihvati pet do desetogodišnji pritvor. Ako ne prihvati nagodbu, dodat će drugu, na već postojeću optužbu, oplođivanja maloljetnice. Ponovno bez ikakvih dokaza da je on otac djetete. On je odbio prihvatiti nagodbu, zato je bio optužen za oba slučaja. Ponovno bez ikakvih dokaza da je on otac djeteta i da su imali odnos. Privremeno je bio oslobođen, zbog čekanja suđenja. Tijekom tog vremena vjenčao se s Tiffany. Nakon toga sud im je zabranio bilo kakav kontakt, premda su legalno bili muž i žena.
Ova sudska odluka, prema mojem saznanju, nikada nije bila objašnjena. Sudac je uvijek favorizirao tužioca.
Nakon nekoliko nastavaka suđenja koje je trajalo već 6 mjeseci, na prijedlog odvjetnika, odrekao se prava na suđenje pred porotom, prihvaćajući sporazumnu nagodbu krivnje zauzvrat za pritvor vjerojatne uvjetne slobode. Na posljednjem saslušanju prije izrijeka, sudac ga je izvijestio da bi kazna mogla biti od 10-20 godina. U daljnjem razgovoru s predsjedajućim sucem i odvjetnikom, Steven je zaključio da će dobiti 10-20 godina bez ponuđene uvjetne slobode. Steven se uspaničio, budući da uvjetna sloboda nije bila ni opcija što je bilo u suprotnosti s onime što mu je prvotno bilo rečeno kada je ulazio u sporazum o nagodbi. Dva dana prije saslušanja za presudu, sreo je svojeg odvjetnika Richarda E. Giltena, koji je ležerno izjavio: «Mislio sam da ćeš do sada već nestati!» Steven je shvatio da je prevaren od strane vlastitog odvjetnika i da mu je uz samo dva dana do presude jedini preostali izbor pobjeći iz zemlje. Zaposlio se u Austriji kod svog strica. Steven je slao 200-400 eura mjesečno za potporu djeteta. Nakon osam mjeseci platio je Tiffany put da ga posjeti u Europi, nadajući se da će dovesti sa sobom i dijete. No nije mogla, pa je stigla sama. Kratko nakon tog posjeta Steven je odlučio vratiti se u SAD  naći posao da bi mogao nabaviti odvjetnika koji bi se suočio s legalnim posljedicama koje je nametnuo sudski sistem u koji je sam toliko vjerovao, da bi mogao početi život iznova sa ženom i djetetom. Potrebno je ovdje naglasiti da je mogao ostati u Evropi odnsno u Hrvatkoj gdje živi njegov otac i ne biti predmetom izručenja u SAD, budući da je posjedovao dvojno državljanstvo. Ipak odlučio je vratiti se. Kada je stupio u SAD, uhićen je, a onda je iščekivao izručenje na Floridu zbog prvotne optužbe i dodatno zbog bijega pred sudom. Ponovno su prošli brojni nastavci suđenja nakon što je bio izručen Floridi radi kaznenog saslušanja što je trajalo još godinu dana, suprotno ustavnim pravima.
Čitavo to mučenje nametnulo je ogromne troškove ne samo Stevenu, već i cijeloj njegovoj obitelji koja ga je podupirala, vjerujući da će pravda u ovom slučaju prevladati i da će Steven biti oslobođen ako se uračuna vrijeme provedeno u pritvoru (14 mjeseci) i mogućom uvjetnom slobodom.
Ali, ne, pravosuđe nije imalo vrmena ili razumijevanja kako bi vidjela što se zapravo dogodilo u ovom slučaju. SUDAC NIJE IZVRŠIO SVOJU ZADAĆU U OVOM SLUČAJU I OČITO SAMO SLIJEDIO tužiteljeve pakosne prijedloge.
Steven je jako patio što je bila posljedica presude od šesnaestogodišnjeg zatvora zbog konsenzusnog odnosa (kao što je Tiffany svjedočila)  Milijuni drugih trudnih tinejdžerki prolazi svake godine, neispitanih od strane državnog autoriteta. Istražuje li tko starost očeva koji su tu uključeni? 50% njih (činjenica) bili su iznad 21. Služe li ti očevi 16-godišnju zatvorsku kaznu? Nije li to provođenje selektivnog zakona_
Stevenova obitelj i prijatelji iz SAD-a i Evrope koji su poznavali Stevena i živjeli s njim pisali su brojna pisma sucu o prednosti njegova karaktera i nesebične naravi i njegova vrednovanja obitelji.
Sudac je primio samo jedno negativno pismo i to Tiffanyne majke u kojem je ona iznijela laži. Treba još reći da Tiffany nema skrbništvo nad Trentom, budući da je imala problema s drogom pa stoga nije dovoljno kompetentna brinuti za svoje dijete. Tiffanynoj majci izdano je skrbništvo nad Trentom, nakon prvotne istrage o Trentovoj ozljedi. Svakome tko je upoznat s činjenicama jasno je da bi njezina majka išla do kojih god granica kako bi zadržala to skrbništvo i da ga ne bi prepustila Trentovom ocu, Stevenu, pa makar to značilo da mora lažno svjedočiti na sudu, kako bi zadržala Stevena u zatvoru. Kako i nebi kad za skrbništvo od države dobije $1500 dollara mjesečno.
Dajući 16 godina zatvora čovjeku koji je imao konsenzusne odnose s gotovo 16-godišnjakinjom, ali ne čuvši svjedoke ili priznajući što su rekli o okolnostima koje su okružile taj incident, besmisleno je. Tako je to kad država vlastito nasilje naziva zakonom, ali individualni zločinom.
Sudac mora da je spavao na klupi, ako nije čuo što je Steven učinio za Tiffany i svog sina od najranije trudnoće.
Ona je bila žrtvom mnogo prije nego što je Steven ušao u njezin život. On ju je ohrabrio da vrati svoj život natrag u normalu i kada je bila s njime, bila je na putu prema normalnom životu bez droge. To sve slomilo se kada se uplela država. Zna li sudac Schack kako je Tiffany danas? Pa, za njegovu informaciju, danas je Tiffany ponovno na drogama, još uvijek nesposobna preuzeti skrbništvo nad svojim djetetom i vratila se natrag svojem starom načinu života kakav je konzumirala prije Stevena.
Suprotno sučevoj prethodnoj izjavi, upravo su nemarni roditelji ove mlade žene uništili njezin život 9 godina ranije i to je kasnije uništilo Stevenov život, njegov brak i odnos s njegovim sinom. Da, najvjerojatnije odluka o pritvaranju koju je donio sudac Schack, uništava Stevenov život, njegov brak, njegov odnos s djetetom. Kako je pravda bila zadovoljena u situaciji kada sve oko ovog slučaja živi uništeno i potrgano.
Prije no što se državno-pravni sustav umješao u ovu situaciju, Steven, Tiffany i Trent imali su dobru šansu da uspiju kao par i kao obitelj.
Ovaj je čovjek prošao kroz pakao posljednje 4 godine i već služi 4. godinu državnog zatvora. Na kraju krajeva, on nije samo broj u kaznenom sustavu, on je muž, otac sada već 6-godišnjeg sina, brat i nečiji sin. On je prvi koji bi priznao pogrešku i učinio sve što je u njegovoj mogućnosti da kasnije sve ispravi.

Shvačamo da je kazneni sustav organiziran da doista bude kazneni u svojoj prirodi, a ne onaj koji nagrađuje. Ali 16 godina je ekstremno pretjerano za prirodu počinjenog krivičnog djela.

Nepodudaranje postupanja s ovakvim slučajevima u usporedbi sa 16-godišnjim zatvrom koji je dodijeljen Stevenu, vrlo je očito. Kako se ovo može dovesti u vezu s razumom? Kako neki ljudi mogu izaći iz sudnice slobodni, a neki služiti dobar dio svojeg života iza rešetaka? Zašto pravni sustav nije odgovoran za takva nesuglasja u pritvaranju i zašto nema više transparentnosti u sustavu?

Država naziva svoje nasilje zakonom, a individualno zločinom. 

Bez prava na pomilovanje SAD će 13-godišnjaka osuditi na doživotnu robiju?

Trinaestogodišnji dječak Jordan Brown mogao bi postati najmlađi američki osuđenik na doživotnu kaznu ako sud njegovim odvjetnicima ne odobri zahtjev da mu se zbog ubojstva sudi kao maloljetniku.

Jordan Brown imao je svega 11 godina kad je ubio trudnu zaručnicu svog oca, Kenzie Houk.

Ubojstvo se dogodilo u veljači prošle godine nedaleko od Pittsburgha. Jordan je Kenzie upucao na spavanju, a kako navodi tužiteljstvo, učinio je to pucajući straga. Potom je sjeo na autobus i kao svakoga dana otišao u školu.

U trenutku ubojstva Kenzie je imala svega dva tjedna do porođaja, a dijete kojem je par namijenio ime Christopher je umrlo.

Tako je Jordan optužen za dva ubojstva. Budućoj maćehi život je oduzeo puškom za lov, posebno napravljenom za djecu.

"Na optuženičkoj klupi trebali bi biti njegov otac i oni koji izrađuju prave puške za djecu a ne 11 godišnjak koji je do sada već proveo dvije godine u zatvoru."

Protiv suđenja dječaku kao odrasloj osobi ustale su i organizacije Human Rights i Amnesty International. Inače, jedino su Sjedinjene Države i Somalija (lijepo društvo) odbile potpisati UN-ovu Konvenciju o pravima djece koja ne dopušta da osobe mlađe od 18 godina budu osuđene na doživotni zatvor bez mogućnosti izlaska, piše Guardian.